TITO NA LABINŠĆINI

Ljubav između raških rudara i Tita bila je snažna i obostrana od prvih dana života u njegovoj socijalističkoj Jugoslaviji. Stalno ih je hvalio što su rudari zbog težine njihova posla, prethodnica radničke klase, bez čijeg ugljena ne bi bilo brzog oživljavanja i obnove ratom zahvaćene zemlje. I svim silama pokušali potvrditi taj status, pa su kontakti na relaciji Raša-Beograd ili Brioni bili vrlo česti. Perkusionisti i poznate trojke, brojni Raška Alija Sirotanovići, dobili su medalje i nagrade iz njegovih ruku, a nova država iz Istre sve veće količine kvalitetnog ugljena. Čim je nešto zaškripalo u proizvodnji, podrška i pomoć stigla su iz Beograda, jer Tito ne smije izdati avangarda radničke klase. Na putu od svoje vile u Opatiji do Brijuna ili obrnuto, U pratnji svojih visokih gostiju iz svijeta nesvrstanih, Tito se vozio u koloni luksuznih automobila koji su također prolazili kroz Labin. Ovo su bili prekrasni trenuci za nas studente jer smo umjesto u učionicama toga dana završili na glavnoj cesti Pula-Rijeka i mahali zastavama Titu i njegovim prijateljima. Među njima su bili Nasser, Nehru, U Nu i drugi državnici. Ponekad su znali stati, pa su nedaleko od današnjeg kružnog toka u središtu Podlabina, raški plesači baluna plesali uz Nehru.
Prvi će put u Labin i Rašu doći u lipnju 1958. godine, najviše se zadržao među rudarima u Labinu i Rašu, ali nije kao nekada Mussolini, kojemu su klinci i rudari 22 godine ranije klicali i mahali zastavicama, sišao u rudnik. Prošetao se Rašom, obišao je Nove zgrade u Labinu, izgrađene nakon rata za rudare, pri čemu mu je jedna curica nedavno istrčala u susret, zaželjevši mu sve najbolje. Potom je u društvu ondašnjeg direktora Istarskih ugljenokopa Raša labinskog općinskog predsjednika Anđela Verbanca i drugih uzvanika ručao u mramornoj dvorani labinskog ugljenokopa. U istoj dvorani u kojoj će gotovo tri desetljeća kasnije, od travnja do svibnja 1987., ti isti rudari štrajkati više od mjesec dana, tražeći veće plaće i bolji život.
19. kolovoza 1964., na iznenađenje mnogih stranih turista, predsjednik Jugoslavije Tito posjetio je Labin, ne rudarima, već Rapcu, posjetivši, u društvu tajnika OKSKH Labin Josipa Černjula, novootvoreno turističko mjesto Santa Andrea. Tada, kao posljednji put boravka u Labinšćini 1. svibnja 1971. godine, Tito nije posjetio drevni Labin koji i danas nosi njegovo ime, već je održao govor na velikoj narodnoj skupštini na mjestu današnje autobusne stanice. Njegova bista bit će tamo postavljena prije sedam ili osam godina, samo u Istri, u znak priznanja za njegove zasluge za lokalne rudnike i rudare. Nije neobično što je Tito proglašen počasnim građaninom Labina, koji je početkom kolovoza 2012., voljom vladajućeg IDS-a, postao Fillipo Horstmann, za njegove zasluge u uređenju "cvjetnih"
Istog će dana daleke 1971. godine u Plominu otvoriti prvu termoelektranu, koja je koristila raški ugljen, a uz labinskog predsjednika Općine Labin Antona Štembergu, društvo će mu praviti Savka Dapčević-Kučar, ondašnja predsjednica CKSKH. Kao što je poznato njihovi međusobni odnosi već tada su bili vrlo zategnuti, uskoro će Tito smijeniti Savku, a mnogo hrvatskih "proljećara" bit će uhićeno.