nedjelja, 28. kolovoza 2016.

TRGET KOLOVOZA 1945.

Pišući nekada o luci Bršici, između ostalog i u knjizi Do socijalizma i natrag, zabilježio sam da je ta luka neobično važna za prijevoz raškog ugljena, počela radom 23. srpnja 1945. godine. Kako je pisao ondašnji Glas Istre, s redakcijom najprije u Poreču, a potom Rijeci, luka je prvi brod primila tog dana, tek dva mjeseca nakon završetka rata. Saveznici su tada bombardirali luku, termoelektranu Vlaška i neke druge objekte, u more bacili mine, pa je trebalo mnogo truda za osposobljavanje razrušene luke. Kako u to vrijeme Bršica nije bila željezničkom prugom povezana sa zaleđem, početak njena što bržeg obnavljanja bio je neobična važan za prijevoz ugljena iz također pokrenutih rudnika. Pritom je bilo mnogo snalaženja i improvizacija raških rudara, a kao jedan od vrijednih inovatora u Glasu Istre se spominje i Viktor Pajtler, iz Krapna, inače rodom Slovenac.
Kako su tada bili uništeni i gatovi, dizalice i sva mehanizacija došao sam do podatka da je utovarna rampa montirana na potopljeni putnički brod u luci, koji je nekoliko godina služio kao molo.
Fotografija Raškog zaljeva, odnosno Targeta, kako na njoj piše, iz augusta 1945. godine, u prethodnu tvrdnju unosi malo dvojbe. Na ovoj se fotografiji lijepo vidi potopljeni brod, ali ne u luci već uz obalu ispred samog Trgeta. Brod nije bio putnički, već trgovački. Iz toga se može donijeti više zaključaka, od kojih je i pretpostavka da u luci nije bilo nikakvog potopljenog putničkog broda
Italia. Isto tako može se pretpostaviti da je tvrdnja o brodu Italia točna, ali da je u isto vrijeme stradao i neki drugi brod u nedalekom Trgetu. U tekstu o Bršici objevljenom u spomenutoj knjizi naveo sam da je odmah nakon rata u Raškom zaljevu na minu naletio brod Vis, koji je uništen a posada spašena. Možda je to brod Vis?
U svakom slučaju dosta pitanja, dvojbi i nepoznanica koje bi se mogle razriješiti tek temeljitim pročešljavanjem arhiva, ali i razgovora s preživjelim ljudima tog vremena ili njihovom djecom. Možda i ovaj tekst u tome pomogne, a kao vjeran svjedok tog vremena je i ova izuzetna fotografija malog formata, koja mi se gotovo izgubila među drugim fotografijama i dokumentima.



 

Nema komentara:

Objavi komentar