četvrtak, 22. veljače 2018.

DVIJE LABINSKE LABINKE

Deset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, u sjeni istarskih rudnika ugljena, na Labinštini se počela razvijati mala industrija i proizvodnja, prvenstveno temeljena na kreativnosti lokalnog stanovništva.

Kao dijete sjećam se dva proizvoda zvana Labinka. Prva Labinka bila je domaća crvena naranča, koja se proizvodila u bivšim pogonima Vinoprometa u starom gradu, na Šetalištu San Marco, odnosno u moje vrijeme Kvarneru. Za nas djecu bilo je to vrlo drago piće, kojim su nas počastili roditelji kad smo išli na obiteljsku zabavu u starom gradu. U pravilu za Prvi maj, Dan oslobođenja ili neki ljetni izlet kada smo vrlo rado išli po sladoled ili slatke štapiće u slastičarnicu, koja se nalazila u prizemlju zgrade na trgu, gdje je donedavno bio restoran Spider. Ovo piće, koje smo zvali i pašareta, proizvedeno je u tradiciji između dva svjetska rata poznate poduzetničke labinske obitelji Višković zvane Šturla, rodom iz Svetog Lovreča.

Drugu Labinku zvali su tvornicom ugostiteljske opreme i sjekačima mesa, koja je u početku djelovala u sklopu državne obrtničke zadruge Napredak, a nalazila se u zgradi u središtu Labina, gdje je danas posebna škola Liče Faraguna. Za Labin je to bio sjajan dan kada su labinske mesoreznice za meso i drugi proizvodi prvi put predstavljeni na Zagrebačkom velesajmu, tada simbolu industrijskog razvoja i društvene preobrazbe siromašne Jugoslavije. 
Kasnijim ubrzanim razvojem Labinka se preselila u novu industrijsku zonu na Starcima, gdje je Milan Bembić bio direktor dugi niz godina. Uskoro slijedi spajanje sa zagrebačkom tvornicom Končar, a nakon osamostaljenja Hrvatske i više nego sumnjive privatizacije tadašnje gospodarske scene nove države nestala je i ta tvornica nikla iz nekadašnje Labinke.

Ime Vitorija Golje, prvog direktora veže se uz Labinku. U proizvodnji je šef bio Marko Vale, inače odličan mehaničar i ljubitelj motorkotača, a u razvojnoj službi osjećao se inovativan duh Maglice, čijeg se imena ne mogu sjetiti.

Osim slika tvornice Labinke uronjenih u sjećanja moje generacije, na nju podsjeća i ova lijepa medalja s više nego efektnim reljefom starog Labina, što sugerira visoku kreativnost njezinog autora. I marketinške natruhe njenih entuzijasta.  



Nema komentara:

Objavi komentar